Europa protiv Kine ili Europa s Kinom? Stellantis i Leapmotor pokazuju novi smjer autoindustrije

Europska autoindustrija sve se češće nalazi pred pitanjem koje je do prije nekoliko godina zvučalo gotovo nezamislivo: može li Europa zadržati korak u elektrifikaciji bez kineske tehnologije, kineskih dobavljačkih lanaca i kineske brzine razvoja?

Najnoviji primjer dolazi iz partnerstva Stellantisa i kineskog proizvođača Leapmotor. Dvije kompanije šire suradnju s dosadašnjeg komercijalnog modela na zajedničku proizvodnju električnih vozila u Europi, i to u Stellantisovim španjolskim pogonima. Prema Reutersu, plan uključuje proizvodnju Leapmotorova električnog SUV-a B10 te novog električnog C-SUV modela pod Opelovim brendom u tvornici u Zaragozi. Stellantis i Leapmotor planiraju surađivati i u nabavi dijelova, s ciljem povećanja cjenovne konkurentnosti i bržeg dolaska novih modela na tržište.  

Za europsku autoindustriju to nije samo još jedna poslovna vijest. To je signal promjene smjera. Donedavno se kineske proizvođače električnih automobila u Europi najčešće promatralo kao konkurenciju koju treba zaustaviti carinama, regulatornim pritiskom i industrijskom politikom. Danas sve više europskih proizvođača uviđa da bez suradnje s kineskim kompanijama teško mogu dovoljno brzo razviti pristupačne električne automobile, smanjiti troškove i zadržati proizvodnju u Europi.

Hrvatska udruga za eMobilnost (HUEM), kao nacionalna udruga koja promiče razvoj elektromobilnosti, infrastrukture za punjenje i održivog prometnog sustava, smatra da ovaj primjer treba promatrati kao važan pokazatelj nove realnosti. Elektrifikacija prometa više nije samo pitanje regulative i ciljeva smanjenja emisija, nego i pitanje industrijske konkurentnosti, dostupnosti vozila i sposobnosti Europe da uhvati korak s najbržim globalnim igračima.

Od prodaje kineskih automobila do europske proizvodnje

Stellantis je još 2023. kupio udio u Leapmotoru i osnovao zajedničko društvo Leapmotor International, u kojem Stellantis ima 51 posto, a Leapmotor 49 posto. Cilj tog modela bio je omogućiti prodaju Leapmotorovih vozila izvan Kine, koristeći Stellantisovu prodajnu i distribucijsku mrežu. No sada partnerstvo ide korak dalje: prema zajedničkoj proizvodnji u Europi.  

Leapmotor B10 trebao bi se proizvoditi u Stellantisovoj tvornici Figueruelas kod Zaragoze, jednoj od ključnih španjolskih tvornica grupacije. Ranije je najavljeno da bi proizvodnja tog modela trebala krenuti u drugoj polovici 2026. godine, čime bi Zaragoza postala važna Leapmotorova proizvodna baza izvan Kine.  

No još je zanimljiviji drugi dio priče: novi električni C-SUV pod Opelovim brendom, koji bi koristio Leapmotorovu tehnologiju i komponente. Prema dostupnim informacijama, proizvodnja tog modela u Zaragozi mogla bi početi 2028. godine. Time bi europski brend iz Stellantisove grupacije mogao koristiti kinesku električnu tehnologiju kako bi ponudio cjenovno konkurentniji model europskim kupcima.  

Drugim riječima, ne radi se samo o tome da kineski proizvođač dolazi u Europu. Radi se o tome da europski proizvođač koristi kinesku tehnologiju kako bi ostao konkurentan na vlastitom tržištu.

Zašto je to važno za Europu?

Europa ima dugu automobilsku tradiciju, snažne brendove, razvijenu industrijsku bazu i tisuće dobavljača. No elektrifikacija je promijenila pravila igre. U svijetu električnih vozila ključne prednosti nisu više samo motor, mjenjač, dizajn i reputacija brenda. Sve su važniji baterije, softver, električne platforme, brzina razvoja, troškovna učinkovitost i sposobnost proizvodnje dostupnih modela u velikim serijama.

U tim područjima Kina je u posljednjih deset godina napravila golemi iskorak. Kineski proizvođači električnih vozila danas ne konkuriraju samo cijenom, nego i tehnologijom, opremom, baterijama, softverskim rješenjima i brzinom kojom nove modele dovode na tržište.

Zato je partnerstvo Stellantisa i Leapmotora važno: ono pokazuje da europski proizvođači ne gledaju kineske kompanije samo kao prijetnju, nego i kao izvor tehnologije, učinkovitosti i tržišnog ubrzanja. Reuters navodi da je cilj suradnje iskoristiti kineski ekosustav novih energetskih vozila, ali i europske dobavljačke kapacitete kako bi se povećala otpornost i ubrzao izlazak novih modela na tržište.  

To je vrlo pragmatičan pristup. Ako Europa želi zadržati radna mjesta, tvornice i domaću proizvodnju, možda će dio rješenja biti upravo lokalizirana proizvodnja električnih vozila s kineskom tehnologijom, ali u europskim pogonima i za europsko tržište.

Carine nisu dovoljne ako Europa nema pristupačne EV modele

Europska unija uvela je dodatne carine na dio električnih vozila proizvedenih u Kini, s ciljem zaštite europske autoindustrije od subvencionirane konkurencije. No carine same po sebi ne rješavaju glavni problem: europskim kupcima trebaju pristupačniji električni automobili.

Ako europski proizvođači ne mogu dovoljno brzo ponuditi konkurentne modele u nižim i srednjim cjenovnim razredima, tržište će pronaći alternativu. To može biti uvoz iz Kine, ali i europska proizvodnja kineskih ili kinesko-europskih modela.

Upravo zato je proizvodnja Leapmotorovih modela u Španjolskoj strateški važna. Lokalna proizvodnja smanjuje izloženost carinama, koristi postojeće europske kapacitete i omogućuje brže prilagođavanje vozila europskim pravilima i kupcima. Za Stellantis to znači bolje korištenje tvornica i širenje ponude električnih modela. Za Leapmotor to znači brži i sigurniji ulazak na europsko tržište.

Za kupce bi rezultat mogao biti jednostavan: više električnih automobila po prihvatljivijim cijenama.

Što ovaj model znači za europske brendove?

Najosjetljiviji dio priče odnosi se na identitet europskih brendova. Ako Opelov električni SUV koristi Leapmotorovu tehnologiju i komponente, postavlja se pitanje gdje završava europski, a gdje počinje kineski automobil.

No autoindustrija je već desetljećima globalna. Vozila europskih marki koriste dijelove, softver, baterije i platforme iz različitih dijelova svijeta. Razlika je u tome što je kod električnih automobila ta ovisnost vidljivija i strateški važnija.

Za europske proizvođače najvažnije pitanje neće biti koriste li kineske komponente, nego mogu li zadržati razvoj, dizajn, sigurnosne standarde, proizvodnju, zapošljavanje i dodanu vrijednost u Europi. Ako partnerstva s kineskim proizvođačima omogućuju da se električni automobili proizvode u europskim tvornicama, to može biti bolji scenarij od zatvaranja pogona ili gubitka tržišta.

Stellantisova španjolska strategija upravo to pokušava postići: spojiti kinesku EV tehnologiju i europsku proizvodnu bazu.

Hrvatski kut: zašto je ovo važno i za nas?

Na prvi pogled, proizvodnja električnih SUV-ova u Španjolskoj može djelovati kao tema daleko od Hrvatske. No zapravo je vrlo relevantna.

Hrvatsko tržište električnih automobila i dalje je relativno malo, a jedan od ključnih problema je cijena. Ako europsko-kineska partnerstva dovedu do većeg broja pristupačnijih električnih vozila, to će se izravno odraziti i na Hrvatsku. Kupcima neće biti presudno dolazi li tehnologija iz Kine, Njemačke, Francuske ili Španjolske. Presudno će biti mogu li kupiti pouzdan električni automobil po cijeni koju mogu opravdati.

Za Hrvatsku je to posebno važno zbog nekoliko razloga. Prvo, domaće tržište je cjenovno osjetljivo. Drugo, veliki dio građana kupuje rabljena vozila, pa će razvoj pristupačnijih novih EV modela u Europi za nekoliko godina utjecati i na ponudu rabljenih električnih automobila. Treće, turistička sezona i tranzit donose sve veći broj električnih vozila iz zemalja u kojima je EV tržište razvijenije. Četvrto, hrvatska infrastruktura za punjenje mora pratiti taj rast bez obzira na to koja marka vozila dolazi na cestu.

Zato HUEM smatra da Hrvatska ne bi trebala raspravu o elektromobilnosti voditi samo kroz pitanje poticaja za kupnju vozila. Jednako važno pitanje je kako pripremiti infrastrukturu, servise, edukaciju korisnika, višestambene zgrade, turističke destinacije i poslovne flote za tržište u kojem će električnih vozila biti sve više i u kojem će izbor modela biti sve širi.

Europa protiv Kine ili Europa s Kinom?

Ovo partnerstvo najbolje pokazuje da odgovor nije jednostavan. Europa će se u nekim segmentima morati natjecati s Kinom. U drugima će morati štititi vlastitu industrijsku bazu. U trećima će morati surađivati ako želi zadržati korak.

Ako europska politika prema kineskim električnim vozilima ostane samo na razini obrane, carina i regulacije, postoji rizik da Europa izgubi tempo. Ako pak bez ikakve strategije prepusti ključne tehnologije vanjskim dobavljačima, postoji rizik ovisnosti i gubitka industrijskog suvereniteta.

Zato je prava rasprava složenija. Europa treba vlastitu baterijsku industriju, snažne domaće proizvođače, konkurentne dobavljače i jasnu industrijsku politiku. Ali istodobno mora biti dovoljno pragmatična da koristi globalna partnerstva tamo gdje ona ubrzavaju elektrifikaciju, smanjuju cijene i čuvaju proizvodnju u Europi.

Stellantis i Leapmotor pokazuju da budućnost europske autoindustrije možda neće biti “Europa protiv Kine”, nego selektivna, oprezna i interesno vođena suradnja: kineska tehnologija, europska proizvodnja, lokalizirani modeli i konkurentnije cijene.

Zaključak

Elektrifikacija prometa mijenja globalne odnose u autoindustriji. Kina više nije samo proizvođač jeftinih automobila ili dobavljač baterija. Ona je tehnološki, proizvodni i tržišni lider u mnogim segmentima elektromobilnosti. Europa to sve jasnije prepoznaje.

Partnerstvo Stellantisa i Leapmotora zato treba promatrati kao upozorenje, ali i kao priliku. Upozorenje zato što pokazuje koliko je Kina napredovala u električnim vozilima. Priliku zato što pokazuje da Europa još uvijek ima snažne tvornice, brendove, tržište i znanje koje može povezati s novom tehnologijom.

Za Hrvatsku je najvažnija posljedica jednostavna: električnih vozila bit će sve više, bit će sve dostupnija i dolazit će iz sve raznolikijih industrijskih modela. Naš zadatak nije raspravljati hoće li se tranzicija dogoditi, nego koliko ćemo za nju biti spremni.

Hrvatska udruga za eMobilnost (HUEM) nastavit će pratiti ove trendove i zagovarati razvoj infrastrukture, regulative i tržišnih uvjeta koji Hrvatskoj omogućuju da ne bude samo promatrač europske elektromobilnosti, nego aktivan sudionik nove prometne i industrijske stvarnosti.