AFIR regulativa: Što donosi vozačima električnih vozila i kako utječe na Hrvatsku?
AFIR regulativa: Što je to i kako utječe na vaš svakodnevni život?
Ako vozite električni automobil ili tek razmišljate o njegovoj kupnji, vjerojatno ste se već susreli s nekoliko vrlo konkretnih pitanja: gdje ću puniti, koliko će me to koštati, mogu li platiti karticom, hoće li punionica raditi i hoću li na duljem putovanju morati planirati svaku stanku unaprijed?
Upravo na ta pitanja pokušava odgovoriti europska AFIR regulativa, odnosno Uredba o infrastrukturi za alternativna goriva. Iako zvuči kao još jedan tehnički dokument iz Bruxellesa, AFIR bi u praksi trebao utjecati na vrlo svakodnevne stvari: jednostavnije plaćanje punjenja, jasnije cijene, gušću mrežu punionica na autocestama i bolju informiranost korisnika.
Za prosječnog vozača električnog automobila to znači manje aplikacija, manje neizvjesnosti i više povjerenja da će se punjenje na putovanju moći obaviti jednostavno, transparentno i bez nepotrebnog stresa.
Što je AFIR?
AFIR je kratica za Alternative Fuels Infrastructure Regulation, odnosno europsku Uredbu o infrastrukturi za alternativna goriva. Uredba je dio šireg europskog paketa Fit for 55, a primjenjuje se od 13. travnja 2024. godine. Njome je zamijenjena ranija direktiva iz 2014. godine, što je važno jer uredba izravno vrijedi u državama članicama EU, dok su se direktive morale dodatno prenositi u nacionalna zakonodavstva.
U praksi to znači da bi vozač trebao lakše doći do odgovora na nekoliko ključnih pitanja: koliko košta kWh, postoji li dodatna naknada, može li se platiti bez ugovora s operatorom i je li punionica dostupna. To je važno jer je današnje iskustvo punjenja često fragmentirano. Jedna mreža traži aplikaciju, druga RFID karticu, treća ima različite cijene za registrirane i neregistrirane korisnike, a četvrta prikazuje cijenu na način koji prosječnom korisniku nije uvijek razumljiv.
AFIR bi trebao smanjiti takvu zbrku. Cilj nije samo imati više punionica, nego imati punionice koje korisnik može jednostavno pronaći, razumjeti, koristiti i platiti.
Manje aplikacija, više kartičnog plaćanja
Jedna od najvažnijih promjena za korisnike jest mogućnost ad hoc plaćanja, odnosno plaćanja bez potrebe za prethodnim ugovorom s operatorom punjenja. To ne znači da aplikacije i dalje neće postojati. One će i dalje biti korisne za pretplate, popuste, roaming i flote. Ali korisnik ne bi smio biti prisiljen imati posebnu aplikaciju za svaku punionicu na koju naiđe.
To je za običnog vozača možda najkonkretnija korist AFIR-a. Ako putujete kroz Hrvatsku, Sloveniju, Austriju ili Njemačku, logično je očekivati da punjenje možete platiti jednako jednostavno kao gorivo na benzinskoj postaji. Ne nužno potpuno istim procesom, ali uz isti princip: dođem, vidim cijenu, platim i punim.
Za povremene korisnike, turiste i one koji električni automobil voze poslovno, to je ključna razlika. Elektromobilnost neće postati masovna ako korisnik mora imati deset aplikacija, pet kartica i stalno provjeravati koja mreža s kojom surađuje.
Jasnije cijene: kraj neugodnih iznenađenja?
Drugi važan element AFIR-a je transparentnost cijena. Danas se cijene punjenja mogu razlikovati po kWh, po minuti, po snazi punjenja, po roaming partneru, po članstvu, po vremenu zadržavanja nakon punjenja ili po kombinaciji više elemenata. Za iskusne korisnike to je ponekad podnošljivo, ali za prosječnog vozača može biti zbunjujuće.
AFIR pokušava tu situaciju učiniti jasnijom. Korisnik bi prije punjenja trebao imati dostupnu informaciju o cijeni i uvjetima korištenja. Time se jača povjerenje u javnu infrastrukturu.
To je važno i za tržište. Ako korisnici ne znaju koliko će ih punjenje koštati, lakše se stvara negativna percepcija da je javno punjenje “nepredvidivo” ili “preskupo”. Jasne cijene ne znače nužno niže cijene, ali znače poštenije i razumljivije iskustvo.
Punionice na glavnim prometnim pravcima
AFIR se ne bavi samo plaćanjem i cijenama. Važan dio regulative odnosi se na minimalnu pokrivenost punionicama na glavnim europskim prometnim pravcima, posebno na TEN-T mreži. Europska komisija navodi da uredba postavlja ciljeve na temelju broja vozila, ali i ciljeve temeljene na udaljenosti za laka i teška cestovna vozila na osnovnoj i sveobuhvatnoj TEN-T mreži.
Za vozače osobnih automobila to znači da bi se na glavnim europskim koridorima trebala razvijati mreža punionica koja omogućuje putovanja bez stalnog straha od prazne baterije. Za električne kamione i autobuse to je još važnije jer oni trebaju znatno veće snage, predvidive lokacije i dobro planiranje rute.
U hrvatskom kontekstu to posebno znači da punionice nisu samo gradska infrastruktura. One su dio prometne, turističke i gospodarske infrastrukture. Hrvatska je turistička zemlja, tranzitna zemlja i zemlja s izraženim sezonskim opterećenjima. Zato punjenje na autocestama, odmorištima, turističkim destinacijama, lukama, hotelima i parkiralištima postaje sve važnije.
Zašto AFIR nije važan samo vozačima električnih automobila?
Na prvi pogled, AFIR se tiče samo onih koji već voze električna vozila. No zapravo utječe i na one koji još uvijek voze benzince ili dizelaše, na tvrtke, gradove, hotele, trgovačke centre i logističke kompanije.
Za građane koji razmišljaju o kupnji električnog automobila, bolja infrastruktura smanjuje strah od prelaska na EV. Jedna od najčešćih prepreka nije sama tehnologija, nego pitanje: “Gdje ću puniti?” Ako se mreža širi, cijene su jasnije i plaćanje jednostavnije, kupnja električnog automobila postaje manje rizična odluka.
Za tvrtke, AFIR znači da će električne flote biti sve realnija opcija. Dostavna vozila, službeni automobili, taxi vozila, rent-a-car flote i logistika sve više će tražiti pouzdanu infrastrukturu. Za gradove, to znači planiranje punjenja u javnim garažama, parkiralištima, autobusnim depotima i urbanim čvorištima.
Za turizam, AFIR je posebno važan. Gost koji dolazi električnim automobilom iz Austrije, Njemačke, Slovenije, Italije, Nizozemske ili skandinavskih zemalja očekivat će punionicu na putu, ali i na destinaciji. Hotel, kamp ili marina koji nude pouzdano punjenje mogu imati konkretnu konkurentsku prednost.
A što je s Hrvatskom?
Hrvatska se nalazi u fazi u kojoj infrastruktura za punjenje raste, ali još uvijek nije ravnomjerno razvijena. U većim gradovima, uz glavne prometne pravce i na dijelu turističkih lokacija punionica ima sve više, ali iskustvo korisnika još uvijek ovisi o lokaciji, operatoru, dostupnoj snazi, sezoni i načinu plaćanja.
Europski opservatorij za alternativna goriva, EAFO, prati infrastrukturu po državama i za Hrvatsku navodi posebne podatke za javno dostupne AC i DC punionice, rast infrastrukture, dostupnost 24/7 i druge pokazatelje. Na stranici za Hrvatsku EAFO navodi da su podaci o infrastrukturi ažurirani za ožujak 2026., što pokazuje da se tržište sustavno prati prema AFIR klasifikaciji.
No broj punionica nije jedino pitanje. Ključna pitanja za Hrvatsku sada su: gdje se punionice nalaze, koliko su snažne, mogu li raditi u špici sezone, jesu li cijene jasno prikazane, može li se jednostavno platiti, koliko su pouzdane i jesu li dostupne i onima koji nemaju posebnu aplikaciju ili karticu.
Upravo tu AFIR postaje važan. Hrvatska ne treba samo više punionica, nego bolji sustav punjenja.
Hrvatska kao turistička i tranzitna zemlja
Za Hrvatsku je AFIR možda još važniji nego za neke druge države. Razlog je jednostavan: Hrvatska nije samo domaće tržište od nekoliko milijuna stanovnika. Hrvatska je turističko i tranzitno tržište.
Svake godine velik broj turista dolazi automobilima iz država u kojima je udio električnih vozila veći nego u Hrvatskoj. Ti vozači očekuju da na putu prema Jadranu mogu puniti brzo, jednostavno i bez neizvjesnosti. Ako to iskustvo nije dobro, problem nije samo u elektromobilnosti, nego i u turističkoj usluzi.
Zato punionice na autocestama, odmorištima, hotelima, kampovima, apartmanskim naseljima, marinama i javnim parkiralištima nisu luksuz. One postaju dio osnovne turističke infrastrukture.
Slično vrijedi i za tranzitni promet. Hrvatska povezuje srednju Europu s Jadranom i jugoistokom Europe. Kako električni automobili, kombiji, autobusi i kamioni budu rasli u broju, prometni koridori bez snažne infrastrukture postat će usko grlo.
Što AFIR znači za stanare zgrada?
AFIR se primarno bavi javnom infrastrukturom za alternativna goriva, ali njegov učinak osjetit će se i u širem kontekstu punjenja. U Hrvatskoj je jedno od najvažnijih pitanja punjenje u višestambenim zgradama. Mnogi potencijalni kupci električnih vozila ne žive u kući s vlastitim prilazom, nego u zgradi, garaži ili naselju s zajedničkim parkiralištem.
Ako javna infrastruktura postane jednostavnija, dostupnija i transparentnija, to pomaže i onima koji nemaju vlastitu punionicu. No dugoročno, Hrvatska mora riješiti i punjenje u garažama višestambenih zgrada. Javne punionice ne mogu biti jedini odgovor.
Hrvatska udruga za eMobilnost (HUEM) već je prepoznala ovu temu kao jednu od ključnih za širenje elektromobilnosti. Bez jednostavnijeg postupka za ugradnju punionica u zgradama, velik dio građana ostat će praktično isključen iz najpovoljnijeg oblika punjenja: punjenja kod kuće ili na mjestu gdje automobil ionako stoji.
Što AFIR znači za cijene punjenja?
AFIR neće sam po sebi propisati da punjenje mora biti jeftino. Cijena električne energije, mrežarine, investicija u opremu, zakup lokacije, održavanje i poslovni model operatora i dalje će utjecati na cijenu. No AFIR bi trebao pomoći da cijene budu jasnije, usporedive i dostupne korisniku prije početka punjenja.
To je velika razlika. Ako vozač zna koliko plaća, može donositi racionalne odluke. Može birati sporije ili brže punjenje, javno ili kućno punjenje, punjenje kod različitih operatora ili vlastitu pretplatu. Bez jasnih cijena tržište ostaje zbunjujuće.
Za Hrvatsku je to posebno važno jer domaći korisnici često uspoređuju trošak električnog automobila s troškom benzina ili dizela. Ako javno punjenje djeluje nejasno i preskupo, usporava se prihvaćanje električnih vozila, čak i kada je kućno punjenje znatno povoljnije.
Električni kamioni i autobusi: nova faza koju tek čekamo
AFIR se ne odnosi samo na osobne automobile. Posebno važan dio regulative odnosi se i na teška vozila, uključujući kamione i autobuse. Europska komisija navodi da uredba zahtijeva i infrastrukturu za teška vozila na TEN-T mreži, u urbanim čvorištima i na sigurnim parkiralištima.
Za prosječnog građanina to možda zvuči udaljeno, ali posljedice su vrlo konkretne. Električni autobusi znače čišći javni prijevoz, manje buke i bolje uvjete života u gradovima. Električni kamioni i dostavna vozila znače čišću logistiku, posebno u urbanim zonama.
No ta vozila ne mogu ovisiti samo o običnim punionicama za osobne automobile. Potrebno im je depot punjenje, velika priključna snaga, planiranje ruta, pametno upravljanje potrošnjom i često povezivanje s baterijskim spremnicima ili obnovljivim izvorima energije.
To je sljedeća velika tema elektromobilnosti u Hrvatskoj.
HUEM stav: AFIR je prilika da Hrvatska prijeđe iz improvizacije u sustav
Hrvatska udruga za eMobilnost (HUEM) smatra da AFIR treba promatrati kao priliku, a ne samo kao europsku obvezu. Hrvatska treba iskoristiti ovu regulativu kako bi izgradila sustav punjenja koji je pouzdan, transparentan, korisnički jednostavan i ravnomjerno razvijen.
To znači da nije dovoljno postaviti punionicu i reći da je problem riješen. Potrebno je osigurati da punionica radi, da je cijena jasna, da se može jednostavno platiti, da je lokacija dostupna, da korisnik zna što ga čeka i da infrastruktura prati stvarne prometne potrebe.
Posebno je važno da Hrvatska ne razvija punionice samo tamo gdje je tržište već dovoljno snažno, nego i na lokacijama koje su važne za regionalnu povezanost, turizam, javni prijevoz i razvoj lokalnih zajednica.
AFIR tu može biti dobar okvir. Ali provedba će ovisiti o državi, operatorima, energetskom sektoru, gradovima, turističkom sektoru i korisnicima.
Što građani mogu očekivati?
Za građane AFIR u sljedećim godinama znači nekoliko vrlo konkretnih promjena. Punionica bi trebalo biti više na glavnim pravcima i važnim prometnim točkama. Plaćanje bi trebalo postati jednostavnije. Cijene bi trebale biti jasnije. Informacije o dostupnosti, snazi i uvjetima punjenja trebale bi biti pouzdanije. Javna infrastruktura trebala bi postajati sve više nalik svakodnevnoj usluzi, a sve manje tehničkom izazovu za entuzijaste.
To neće riješiti sve probleme preko noći. I dalje će biti lokacija na kojima punionica nedostaje, punjača koji ne rade, cijena koje korisnici smatraju previsokima i situacija u kojima će korisničko iskustvo biti lošije od očekivanog. Ali smjer je jasan: punjenje električnih vozila u Europi postaje sve uređenija i standardiziranija usluga.
Zaključak
AFIR možda zvuči kao birokratska kratica, ali u stvarnom životu znači vrlo jednostavnu stvar: Europa želi da punjenje električnih vozila postane dostupno, razumljivo i pouzdano kao dio svakodnevne prometne infrastrukture.
Za Hrvatsku to znači veliku priliku. Kao turistička, tranzitna i energetski zanimljiva zemlja, Hrvatska može razviti infrastrukturu koja će služiti građanima, turistima, javnom prijevozu, logistici i gospodarstvu. No to zahtijeva planiranje, ulaganja, transparentnost i suradnju.
Za vozača električnog automobila AFIR bi trebao značiti manje brige i više slobode. Za građanina koji tek razmišlja o kupnji EV-a, trebao bi značiti više povjerenja. Za Hrvatsku, trebao bi značiti prijelaz iz faze početnog razvoja u fazu ozbiljne, pouzdane i korisnički orijentirane elektromobilnosti.
Ako vozite električni automobil ili tek razmišljate o njegovoj kupnji, vjerojatno ste se već susreli s nekoliko vrlo konkretnih pitanja: gdje ću puniti, koliko će me to koštati, mogu li platiti karticom, hoće li punionica raditi i hoću li na duljem putovanju morati planirati svaku stanku unaprijed?
Upravo na ta pitanja pokušava odgovoriti europska AFIR regulativa, odnosno Uredba o infrastrukturi za alternativna goriva. Iako zvuči kao još jedan tehnički dokument iz Bruxellesa, AFIR bi u praksi trebao utjecati na vrlo svakodnevne stvari: jednostavnije plaćanje punjenja, jasnije cijene, gušću mrežu punionica na autocestama i bolju informiranost korisnika.
Za prosječnog vozača električnog automobila to znači manje aplikacija, manje neizvjesnosti i više povjerenja da će se punjenje na putovanju moći obaviti jednostavno, transparentno i bez nepotrebnog stresa.
Što je AFIR?
AFIR je kratica za Alternative Fuels Infrastructure Regulation, odnosno europsku Uredbu o infrastrukturi za alternativna goriva. Uredba je dio šireg europskog paketa Fit for 55, a primjenjuje se od 13. travnja 2024. godine. Njome je zamijenjena ranija direktiva iz 2014. godine, što je važno jer uredba izravno vrijedi u državama članicama EU, dok su se direktive morale dodatno prenositi u nacionalna zakonodavstva.
Europska komisija navodi da AFIR ima tri glavna cilja: osigurati minimalnu infrastrukturu za vozila na alternativna goriva, osigurati potpunu interoperabilnost infrastrukture te korisnicima dati bolje informacije i odgovarajuće mogućnosti plaćanja.
Drugim riječima, AFIR želi stvoriti europski sustav u kojem vozač električnog automobila ne mora razmišljati funkcionira li neka punionica samo s određenom aplikacijom, hoće li cijena biti jasno prikazana ili hoće li na glavnim prometnim pravcima biti dovoljno snažnih punionica.
To je posebno važno zato što električna vozila više nisu rijetkost. Kako raste broj električnih automobila, dostavnih vozila, autobusa i kamiona, infrastruktura više ne može ovisiti samo o dobroj volji pojedinih operatora ili tržišnom razvoju u najbogatijim državama. EU zato uvodi minimalna zajednička pravila.
Što AFIR mijenja za vozače električnih automobila?
Najveća promjena za vozače odnosi se na jednostavnije korištenje javnih punionica. AFIR traži da javna infrastruktura bude korisniku razumljiva, dostupna i cjenovno transparentna. To uključuje bolji pristup informacijama o cijeni punjenja, mogućnost ad hoc plaćanja i nediskriminirajući pristup korisnicima. Europska komisija izričito navodi da AFIR uključuje pravila o mogućnostima plaćanja, transparentnosti cijena, informiranju potrošača, nediskriminirajućem pristupu i pametnom punjenju.
U praksi to znači da bi vozač trebao lakše doći do odgovora na nekoliko ključnih pitanja: koliko košta kWh, postoji li dodatna naknada, može li se platiti bez ugovora s operatorom i je li punionica dostupna. To je važno jer je današnje iskustvo punjenja često fragmentirano. Jedna mreža traži aplikaciju, druga RFID karticu, treća ima različite cijene za registrirane i neregistrirane korisnike, a četvrta prikazuje cijenu na način koji prosječnom korisniku nije uvijek razumljiv.
AFIR bi trebao smanjiti takvu zbrku. Cilj nije samo imati više punionica, nego imati punionice koje korisnik može jednostavno pronaći, razumjeti, koristiti i platiti.
Manje aplikacija, više kartičnog plaćanja
Jedna od najvažnijih promjena za korisnike jest mogućnost ad hoc plaćanja, odnosno plaćanja bez potrebe za prethodnim ugovorom s operatorom punjenja. To ne znači da aplikacije i dalje neće postojati. One će i dalje biti korisne za pretplate, popuste, roaming i flote. Ali korisnik ne bi smio biti prisiljen imati posebnu aplikaciju za svaku punionicu na koju naiđe.
To je za običnog vozača možda najkonkretnija korist AFIR-a. Ako putujete kroz Hrvatsku, Sloveniju, Austriju ili Njemačku, logično je očekivati da punjenje možete platiti jednako jednostavno kao gorivo na benzinskoj postaji. Ne nužno potpuno istim procesom, ali uz isti princip: dođem, vidim cijenu, platim i punim.
Za povremene korisnike, turiste i one koji električni automobil voze poslovno, to je ključna razlika. Elektromobilnost neće postati masovna ako korisnik mora imati deset aplikacija, pet kartica i stalno provjeravati koja mreža s kojom surađuje.
Jasnije cijene: kraj neugodnih iznenađenja?
Drugi važan element AFIR-a je transparentnost cijena. Danas se cijene punjenja mogu razlikovati po kWh, po minuti, po snazi punjenja, po roaming partneru, po članstvu, po vremenu zadržavanja nakon punjenja ili po kombinaciji više elemenata. Za iskusne korisnike to je ponekad podnošljivo, ali za prosječnog vozača može biti zbunjujuće.
AFIR pokušava tu situaciju učiniti jasnijom. Korisnik bi prije punjenja trebao imati dostupnu informaciju o cijeni i uvjetima korištenja. Time se jača povjerenje u javnu infrastrukturu.
To je važno i za tržište. Ako korisnici ne znaju koliko će ih punjenje koštati, lakše se stvara negativna percepcija da je javno punjenje “nepredvidivo” ili “preskupo”. Jasne cijene ne znače nužno niže cijene, ali znače poštenije i razumljivije iskustvo.
Punionice na glavnim prometnim pravcima
AFIR se ne bavi samo plaćanjem i cijenama. Važan dio regulative odnosi se na minimalnu pokrivenost punionicama na glavnim europskim prometnim pravcima, posebno na TEN-T mreži. Europska komisija navodi da uredba postavlja ciljeve na temelju broja vozila, ali i ciljeve temeljene na udaljenosti za laka i teška cestovna vozila na osnovnoj i sveobuhvatnoj TEN-T mreži.
Za vozače osobnih automobila to znači da bi se na glavnim europskim koridorima trebala razvijati mreža punionica koja omogućuje putovanja bez stalnog straha od prazne baterije. Za električne kamione i autobuse to je još važnije jer oni trebaju znatno veće snage, predvidive lokacije i dobro planiranje rute.
U hrvatskom kontekstu to posebno znači da punionice nisu samo gradska infrastruktura. One su dio prometne, turističke i gospodarske infrastrukture. Hrvatska je turistička zemlja, tranzitna zemlja i zemlja s izraženim sezonskim opterećenjima. Zato punjenje na autocestama, odmorištima, turističkim destinacijama, lukama, hotelima i parkiralištima postaje sve važnije.
Zašto AFIR nije važan samo vozačima električnih automobila?
Na prvi pogled, AFIR se tiče samo onih koji već voze električna vozila. No zapravo utječe i na one koji još uvijek voze benzince ili dizelaše, na tvrtke, gradove, hotele, trgovačke centre i logističke kompanije.
Za građane koji razmišljaju o kupnji električnog automobila, bolja infrastruktura smanjuje strah od prelaska na EV. Jedna od najčešćih prepreka nije sama tehnologija, nego pitanje: “Gdje ću puniti?” Ako se mreža širi, cijene su jasnije i plaćanje jednostavnije, kupnja električnog automobila postaje manje rizična odluka.
Za tvrtke, AFIR znači da će električne flote biti sve realnija opcija. Dostavna vozila, službeni automobili, taxi vozila, rent-a-car flote i logistika sve više će tražiti pouzdanu infrastrukturu. Za gradove, to znači planiranje punjenja u javnim garažama, parkiralištima, autobusnim depotima i urbanim čvorištima.
Za turizam, AFIR je posebno važan. Gost koji dolazi električnim automobilom iz Austrije, Njemačke, Slovenije, Italije, Nizozemske ili skandinavskih zemalja očekivat će punionicu na putu, ali i na destinaciji. Hotel, kamp ili marina koji nude pouzdano punjenje mogu imati konkretnu konkurentsku prednost.
A što je s Hrvatskom?
Hrvatska se nalazi u fazi u kojoj infrastruktura za punjenje raste, ali još uvijek nije ravnomjerno razvijena. U većim gradovima, uz glavne prometne pravce i na dijelu turističkih lokacija punionica ima sve više, ali iskustvo korisnika još uvijek ovisi o lokaciji, operatoru, dostupnoj snazi, sezoni i načinu plaćanja.
Europski opservatorij za alternativna goriva, EAFO, prati infrastrukturu po državama i za Hrvatsku navodi posebne podatke za javno dostupne AC i DC punionice, rast infrastrukture, dostupnost 24/7 i druge pokazatelje. Na stranici za Hrvatsku EAFO navodi da su podaci o infrastrukturi ažurirani za ožujak 2026., što pokazuje da se tržište sustavno prati prema AFIR klasifikaciji.
No broj punionica nije jedino pitanje. Ključna pitanja za Hrvatsku sada su: gdje se punionice nalaze, koliko su snažne, mogu li raditi u špici sezone, jesu li cijene jasno prikazane, može li se jednostavno platiti, koliko su pouzdane i jesu li dostupne i onima koji nemaju posebnu aplikaciju ili karticu.
Upravo tu AFIR postaje važan. Hrvatska ne treba samo više punionica, nego bolji sustav punjenja.
Hrvatska kao turistička i tranzitna zemlja
Za Hrvatsku je AFIR možda još važniji nego za neke druge države. Razlog je jednostavan: Hrvatska nije samo domaće tržište od nekoliko milijuna stanovnika. Hrvatska je turističko i tranzitno tržište.
Svake godine velik broj turista dolazi automobilima iz država u kojima je udio električnih vozila veći nego u Hrvatskoj. Ti vozači očekuju da na putu prema Jadranu mogu puniti brzo, jednostavno i bez neizvjesnosti. Ako to iskustvo nije dobro, problem nije samo u elektromobilnosti, nego i u turističkoj usluzi.
Zato punionice na autocestama, odmorištima, hotelima, kampovima, apartmanskim naseljima, marinama i javnim parkiralištima nisu luksuz. One postaju dio osnovne turističke infrastrukture.
Slično vrijedi i za tranzitni promet. Hrvatska povezuje srednju Europu s Jadranom i jugoistokom Europe. Kako električni automobili, kombiji, autobusi i kamioni budu rasli u broju, prometni koridori bez snažne infrastrukture postat će usko grlo.
Što AFIR znači za stanare zgrada?
AFIR se primarno bavi javnom infrastrukturom za alternativna goriva, ali njegov učinak osjetit će se i u širem kontekstu punjenja. U Hrvatskoj je jedno od najvažnijih pitanja punjenje u višestambenim zgradama. Mnogi potencijalni kupci električnih vozila ne žive u kući s vlastitim prilazom, nego u zgradi, garaži ili naselju s zajedničkim parkiralištem.
Ako javna infrastruktura postane jednostavnija, dostupnija i transparentnija, to pomaže i onima koji nemaju vlastitu punionicu. No dugoročno, Hrvatska mora riješiti i punjenje u garažama višestambenih zgrada. Javne punionice ne mogu biti jedini odgovor.
Hrvatska udruga za eMobilnost (HUEM) već je prepoznala ovu temu kao jednu od ključnih za širenje elektromobilnosti. Bez jednostavnijeg postupka za ugradnju punionica u zgradama, velik dio građana ostat će praktično isključen iz najpovoljnijeg oblika punjenja: punjenja kod kuće ili na mjestu gdje automobil ionako stoji.
Što AFIR znači za cijene punjenja?
AFIR neće sam po sebi propisati da punjenje mora biti jeftino. Cijena električne energije, mrežarine, investicija u opremu, zakup lokacije, održavanje i poslovni model operatora i dalje će utjecati na cijenu. No AFIR bi trebao pomoći da cijene budu jasnije, usporedive i dostupne korisniku prije početka punjenja.
To je velika razlika. Ako vozač zna koliko plaća, može donositi racionalne odluke. Može birati sporije ili brže punjenje, javno ili kućno punjenje, punjenje kod različitih operatora ili vlastitu pretplatu. Bez jasnih cijena tržište ostaje zbunjujuće.
Za Hrvatsku je to posebno važno jer domaći korisnici često uspoređuju trošak električnog automobila s troškom benzina ili dizela. Ako javno punjenje djeluje nejasno i preskupo, usporava se prihvaćanje električnih vozila, čak i kada je kućno punjenje znatno povoljnije.
Električni kamioni i autobusi: nova faza koju tek čekamo
AFIR se ne odnosi samo na osobne automobile. Posebno važan dio regulative odnosi se i na teška vozila, uključujući kamione i autobuse. Europska komisija navodi da uredba zahtijeva i infrastrukturu za teška vozila na TEN-T mreži, u urbanim čvorištima i na sigurnim parkiralištima.
Za prosječnog građanina to možda zvuči udaljeno, ali posljedice su vrlo konkretne. Električni autobusi znače čišći javni prijevoz, manje buke i bolje uvjete života u gradovima. Električni kamioni i dostavna vozila znače čišću logistiku, posebno u urbanim zonama.
No ta vozila ne mogu ovisiti samo o običnim punionicama za osobne automobile. Potrebno im je depot punjenje, velika priključna snaga, planiranje ruta, pametno upravljanje potrošnjom i često povezivanje s baterijskim spremnicima ili obnovljivim izvorima energije.
To je sljedeća velika tema elektromobilnosti u Hrvatskoj.
HUEM stav: AFIR je prilika da Hrvatska prijeđe iz improvizacije u sustav
Hrvatska udruga za eMobilnost (HUEM) smatra da AFIR treba promatrati kao priliku, a ne samo kao europsku obvezu. Hrvatska treba iskoristiti ovu regulativu kako bi izgradila sustav punjenja koji je pouzdan, transparentan, korisnički jednostavan i ravnomjerno razvijen.
To znači da nije dovoljno postaviti punionicu i reći da je problem riješen. Potrebno je osigurati da punionica radi, da je cijena jasna, da se može jednostavno platiti, da je lokacija dostupna, da korisnik zna što ga čeka i da infrastruktura prati stvarne prometne potrebe.
Posebno je važno da Hrvatska ne razvija punionice samo tamo gdje je tržište već dovoljno snažno, nego i na lokacijama koje su važne za regionalnu povezanost, turizam, javni prijevoz i razvoj lokalnih zajednica.
AFIR tu može biti dobar okvir. Ali provedba će ovisiti o državi, operatorima, energetskom sektoru, gradovima, turističkom sektoru i korisnicima.
Što građani mogu očekivati?
Za građane AFIR u sljedećim godinama znači nekoliko vrlo konkretnih promjena. Punionica bi trebalo biti više na glavnim pravcima i važnim prometnim točkama. Plaćanje bi trebalo postati jednostavnije. Cijene bi trebale biti jasnije. Informacije o dostupnosti, snazi i uvjetima punjenja trebale bi biti pouzdanije. Javna infrastruktura trebala bi postajati sve više nalik svakodnevnoj usluzi, a sve manje tehničkom izazovu za entuzijaste.
To neće riješiti sve probleme preko noći. I dalje će biti lokacija na kojima punionica nedostaje, punjača koji ne rade, cijena koje korisnici smatraju previsokima i situacija u kojima će korisničko iskustvo biti lošije od očekivanog. Ali smjer je jasan: punjenje električnih vozila u Europi postaje sve uređenija i standardiziranija usluga.
Zaključak
AFIR možda zvuči kao birokratska kratica, ali u stvarnom životu znači vrlo jednostavnu stvar: Europa želi da punjenje električnih vozila postane dostupno, razumljivo i pouzdano kao dio svakodnevne prometne infrastrukture.
Za Hrvatsku to znači veliku priliku. Kao turistička, tranzitna i energetski zanimljiva zemlja, Hrvatska može razviti infrastrukturu koja će služiti građanima, turistima, javnom prijevozu, logistici i gospodarstvu. No to zahtijeva planiranje, ulaganja, transparentnost i suradnju.
Za vozača električnog automobila AFIR bi trebao značiti manje brige i više slobode. Za građanina koji tek razmišlja o kupnji EV-a, trebao bi značiti više povjerenja. Za Hrvatsku, trebao bi značiti prijelaz iz faze početnog razvoja u fazu ozbiljne, pouzdane i korisnički orijentirane elektromobilnosti.